ZBOGOM!

                                            -Ispovijest nerodene djevojcice-

2. mart…Danas sam pocela da zivim. Jos uvijek o mom postojanju moj otac i majka nisu obavijesteni. Toliko sam malehna da me ne mogu vidjeti golim okom. Odreden mi je cak i pol. Bicu djevojcica. Morskoplavih ociju i kose boje zrela zita.

16. mart…Ustasca su mi se pocela naziratri. Za neko vrijeme cu se poceti smjeskati. Moja prva rijec bice MAMA, znas li to moja draga mamice?…Ko je to rekao da jos nisam ziva?…

25. mart…Danas mi je srce pocelo kucati. Veoma sam se obradovala. Ja cu ovo srce da ispunim vjerom i ljubavlju. Mamice ovi su dani jako vazni. Ni u kom slucaju se ne snimaj na rendgen, ne koristi nikakve lijekove, ne smijes se cak ni od gripe razboljeti, bez ljekarske upute ne pij hormonske tablete,… molim te ne pusi cigarete!… Pij mnogo mlijeka i jogurta… sta da ucinim kako da ti ovo saopstim…

1. april… Svaki dan sve vise rastem. Lice i noge su mi vec oblikovani. Ovim nogicama cu da trcim ka mami, ocu, rasiricu ruke i skociti mu u zagrljaj. Medutim za sve ovo je potrebno jos prilicno vremena.

11. april…Danas su mi se na sakama ukazali prstici. Koliko su malehni. I sama sam zacudena, ali mi se mnogo dopadaju. Gospodar, onaj koji me stvara, svaki moj detalj je do sitnica isplanirao. On me stvara u najljepsem obliku. Iako su mi prstici sada malehni ubuduce ce porasti sigurno. Mamice, njima cu milovati tvoju kosu i obraze, za tebe cu sakupljati cvijece, drzacu ocevu ruku, prstima drzacu olovku i pisati, okretacu listove knjige…

19. april…Danas je mama saznala da postojim. Koliko si se samo obradovala , zar ne? Kao da je cijeli svijet bio tvoj. Mozes li da zamislis dan kada ces me drzati u narucju?

21. april… Mama i otac jos uvijek ne znaju da sam djevojcica, mozda ocekuju sina?… Ja zelim da ih iznenadim. Molim vas da mi date lijepo ime. Znate i sami da po vjerskim propisima ste svojoj djeci duzni dati lijepo ime. Ovaj detalj nemojte zapostaviti, jer i na Sudnjem danu zelim da me prozovu lijepim imenom.

9. maj… Danas mi se lice u potpunosti oblikovalo. Mamice kada bi samo znala koliko licim na tebe!…

12. maj…Vec sada vidim sve oko sebe, mada mi je okolina prilicno mracna. Mama…. mamice… kada bih te mogla vidjeti!… ili makar na tren zagrliti!…

23. maj… Mamice, glas tvoga srca mogu da cujem. Da li i ti mozes osjetiti otkucaje mog malehnog srca koje kuca samo za tebe. Doci cu na svijet, u tvom narucju da zaspim, tvoje lice da gledam, sa tobom zelim da se sretnem. Hoces li me voljeti?… I ti mene ocekujes sa istom ljubavlju , zar nije tako?….

27. maj… Ah…. Mama……….mamice, nepodnosljiv bol….. Prsti su mi odrezani… Pluca su mi rasporena…. Srce mi iscupase…. Mama, neka mi ostave srce koje kuca za tebe… Ubice… Ubice… Danas su me ubili… A ja, ja sam mogla da budem majka. Ubice… da li ste svijesni toga sto ste danas ucinili, koga ste danas lisili zivota!

Ovo je samo jedan od primjera drame nerodenog djeteta,ciji su zivot prekinuli abortusom, iz samo njima poznatih razloga. A ja im mogu sa sigurnoscu reci da nijedan razlog nije dovoljan da se prekine zapoceti zivot. Ja sam im na savjesti, sigurno ce mi se pruziti prilika da trazim objasnjenje. Ova stvarnost je istovjetna sa embriolpskim razvojem jedne bebe.

Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimastine. Mi opskrbljujemo njih i vas. Doista, ubijati njih je veliki grijeh! ( Kur’ an-Isra’, 31)

1 komentar

Komentariši